Internet današnjice u svakom momentu korisnike izlaže velikim količinama sadržaja i informacija, u tolikoj mjeri da su određene norme ponašanja, etike i zakonitosti počele blijediti i gubiti fokus. Kada su u pitanju fotografije, sve je češća pojava da je izvor slike nepoznat i da je legalnost objavljivanja iste u najmanju ruku upitna. Još gora je situacija kada ljudi svesno preuzimaju i objavljuju tuđu fotografiju, a zatim to pokušaju opravdati nekim lošim izgovorom.
Kanadski fotoreporter Francis Vachon sakupio je najčešće upotrijebljene izgovore za neovlašteno korištenje slika, a to su:
1. Slika nije sadržavala logo za autorska prava niti bilo kakav vodeni žig
Autorska prava se sama po sebi podrazumijevaju. Neovisno od toga da li se radi o amateru ili profesionalnom fotografu (ili bilo kojem drugom), čim isti pritisne okidač na svom aparatu sva moć koju podrazumijevaju autorska prava pripadaju fotografiji nastaloj od strane dotičnog autora. S toga, fotograf nije dužan posebno istaći na fotografiji niti na svojoj web stranici da je fotografija zaštićena autorskim pravima. Dakle, ako nije drukčije navedeno, fotografija se smatra zaštićenom autorskim pravima.
2. Fotografija se nalazi na internetu, dakle, može se slobodno koristiti
Je li lako kopirati fotografiju sa Interneta? Jeste.
Da li fotografije gube autorska prava prilikom njihovog postavljanja na internet? Ne.
Unatoč postavljanju fotografija na Internet, čak ni magična sila web-a nije u mogućnosti da skine čini autorskih prava istih, te učini da one postanu dio javnog vlasništva. Ovisno o zemlji podrijetla, fotograf zadržava sva autorska prava na svoje forografije i ona su pokrivena od 50 do 70 godina nakon smrti autora. Tek nakon isteka ovog razdoblja fotografije postaju javno dobro.
3. Slika je nađena na Google Images, dakle, slobodno se koristi
Google Images nije besplatna stock foto agencija. Google ne posjeduje, niti je vlasnik nijedne fotografije koja se pojavljuje u rezultatima pretraživanja. Fotografije su vlasništva drugih ljudi ili tvrtki zajedno s autorskim pravima istih.
4. Fotografija se nalazi na Facebooku, a sve što je na Facebook-u jeste javno.
Suprotno uvriježenom mišljenju, fotograf ne gubi svoja autorska prava kada je fotografija postavljena na Facebook. Uvjeti korištenja Facebook-a jasno ističu sljedeće:
“Vi ste vlasnik svih sadržaja i informacija koje postavljate na Facebook-u.”
Dakle, možete li podijeliti fotografiju postavljenu na Facebook-u? Obično da, međutim, u svojim uvjetima korištenja Facebook navodi sljedeće:
“U mogućnosti ste da kotrolišete prosljeđivanje, dijeljenje svojih fotografija pomoću postavke za privatnost.”
Što bi značilo da je neka druga osoba u mogućnosti podijeliti fotografiju samo ako je njen fotograf prethodno to dozvolio u svojim postavkama za privatnost, ili samo klikanjem na opciju “share”.
5. Ali, preuzetom slikom neću ostvariti zaradu, treba mi samo za moj blog, web stranicu, Facebook, i sl.
Neovisno od toga da li ćete zaraditi na preuzetoj fotografiji ili ne, skidanje fotografije s Interneta predstavlja kršenje autorskih prava (osim u slučaju pravilne uporabe). Vachon navodi da se prema Zakonu o autorskim pravima u Kanadi kazne kreću između 100 USD i 5,000 USD po fotografiji, ukoliko se radi o nekomercijalnoj uporabi sadržaja, dok su najniže novčane kazne za komrecijalnu uporabu sadržaja 500 USD, a najviše do 20,000 USD. Opće uvjerenje ljudi jeste da ih nitko nikada neće tužiti za uporabu fotografija u nekomercijalne svrhe. Iako to nije toliko uobičajno, dešava se i jeste moguće.
6. Fotograf je na svoju fotografiju stavio vodeni žig koji sadrži njegov/njezin logo / ime / e-mail adresu. To znači da on / ona želi promovirati svoj biznis tako što mi podijelimo tu sliku, je li tako?
Ne, nikako. Neovisno o tome da li fotografija sadrži neku oznaku ili ne od strane autora, ona je i dalje zaštićena autorskim pravima.
7. Fotografija nije dovoljno dobra niti originalna da bi bila zaštićena autorskim pravima.
Makar da svojim iPhonom fotografirate jedan običan bijeli papir na bijelom stolu tijekom snježne oluje, vasa slika biti će jednako zaštićena autorskim pravima kao i najaktualniji portret Annie Leibovitz uslikan opremom vrijednom 200,000 USD.
8. Ja sam na slici, dakle mogu je slobodno koristiti.
Koliko god to logično zvučalo, odgovor je i dalje negativan. S pravne točke gledišta, fotograf je taj koji je sliku napravio, stoga autorska prava iznimno pripadaju njemu/njoj. U ovom slučaju, fotografija predstavlja autorevu umjetničku interpretaciju Vas.
Dakle, ako su Vas uslikali prilikom nekog protesta, sportskog događaja ili na ulici, morate tražiti dozvolu od fotografa za korištenje fotografije.
Naravno, ako ste unajmili fotografa da, primjerice, napravi Vaš poslovi portret, sigurno će Vam dati dozvolu za korištenje iste, međutim, fotograf čak i u ovom slučaju zadržava autorska prava na fotografiju.
9. Naveo/la sam ime fotografa ispod njegove/njezine fotografije na mojoj web stranici, što jeste dobra reklama za njega/nju.
Autorsko pravo obuhvaća pojam svih prava ekonomske eksploatacije fotografije. Reklamiranje fotografa ne predstavlja validan niti legalan razlog za korištenje fotografije bez da se prethodno traži dozvola za uporabu sadržaja od autora. Naročito ako se uzme u obzir da Zakon o autorskim pravima u većini zemalja obavezuje navođenje izvora fotografije čak iako je korisnik platio licencu za uporabu danog sadržaja.
Skoro svi to čine!
Ovaj argument nije validan. Osim, naravno, ukoliko možete ukazati na članak zakona koji točno ističe koliki broj ljudi bi trebalo raditi nešto nezakonito.
Izvor: 10 Bogus Excuses People Use When They Steal Photos from the Web
Odgovori